-Piše: Dragan Mraović

„A vi ćete sjutra i meni reći: Tamo se, Desanka!“ – rekla je Desanka Maksimović braneći pjesnika i revolucionara Tanasija Mladenovića od nasrtaja podbrozica iz kojih se ispilio i Gospodar koji ju je već izbacio iz „milogore”, ali nije iz Crne Gore (on neće razumjeti ovu nijansu – previsoka je ta umna ravan za njega). A sada su se neoliberalni evroatlantisti soroševske provenijencije u Srbiji, braća i sestre milogorskih evroatlantskih klonova, nameračili da izbace Desanku iz srpske svijesti!

Ali, ustala je srpska javnost kao nikada do sada. Nema lijevih i desnih. Nema devedesetih i demokrata! Nema evropejaca i nacionalista. Svi zajedno, onako kako to Srbi treba da čine u svim situacijama kada se nasrće na samo biće srpstva. Srpski ministar prosvjete Mladen Šarčević je umjesto neopozive ostavke počeo da laže kao što je to učinio kada je prodavao neku svoju privatnu školu na Cetinju. Rekao je, praveći se nevješt, da je stvar tek u proceduri, a potpisao je odluku 27. aprila o.g. i to je objavljeno u službenom dokumentu Prosvjetnog savjeta. Premijer Srbije, umjesto da odmah smijeni ministra, busa se kako će da spasi Desanku. Potrebni Ani Brnabić glasovi za naredne izbore. Od umjetnika i književnika ih neće dobiti, jer nije poslala svog ministra na biro rada.

Udruženje književnika Srbije je saopštilo da „ne traži pomilovanje, već odgovornost onih koji su Desanku Maksimović proglasili ‘nižerazrednom’ u našim školama“. Izgleda da smeta što se u njima pjeva jezikom srpskog naroda i o njegovoj istoriji u potpuno savremenom ključu koji smeta samo onima kojima je cilj gušenje srpskog identiteta i književnog nasleđa.

A kada se digla buka protiv tvoraca tog ponižavanja Srbije, direktor nekakve ispostave Ministarstva prosvjete i šef nekakve komisije koji tvrdi da je to uradio po nalogu OEBS-a, najednom kažu da je Desanka naj, naj… Uplašili se da će preći sa meke fotelje na tvrdu klupu. Ali, nemaju objašnjenje za ono što su napisali prije toga vrijeđajući ne samo Desanku, već i učenike i njihove profesore, kada tvrde da se „vanvremenost Desanke Maksimović ne uklapa u poetičke okvire epohe, te da postoji bojazan da bi i učenici pogriješili u vrednovanju njene poezije, umanjujući njen značaj“. Koji autoriteti su to utvrdili i o kojoj epohi govore? I zašto se sumnja u stručnost naših profesora i nastavnika književnosti, kao i u nivo zrelosti i svijesti naših mladih? To je tehnika milogoraca. Priznaju srpsku teritoriju tuđinu, a onda se hvale da su u najboljim odnosima sa Srbijom! Beogradski drugosrbijanci šutnu Desanku, pa kada im se zatresu fotelje oni je hvale. Tih lakiranih kopita nema nigdje u svijetu.

Zato UKS ne traži pomilovanje, već odgovor(nost) nadležnih, budući da je ovo nezamisliv čin rušenja nacionalnog i istorijskog identiteta srpskog naroda upravo tamo gdje on treba da se oblikuje – u školama.

Ovo je šamar vlastima, ali i pokazatelj da ta vlast, kao i ona u „milogori”, može lako da padne kada se Srbi ujedine, LITIJE i DESANKA su primjer jedinstva srpskog naroda koje je temelj njegovog opstanka.

Desanka u knjizi „Tražim pomilovanje“ moli onoga što kaže za sebe da: „Po milosti božjoj/i blagoslovu svetitelja iz Rasa/ja, car Srba, Grka i Arbanasa/zemljama koje od oceva nasledih/i mačem osvojih/koje povezah krvnim sudovima/svojih vojnika/dajem zakonik/i neka nema drugih zakonika/osim mojih…“ Moli ga da: „Ako odbjegli rob/bio od Srba, Grka ili Arbanasa…/ potraži utočište na dvoru cara/da rob takav u sva doba/pod njegovim krovom nađe spasa…“

Kod naša dva cara – gospodara spasa nema. Spas su LITIJE i DESANKA.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ U Bariju)

---